Moj internet dnevnik
zbogom pameti
Brojač posjeta
75611
Shoutbox
14.7.2016. 4:46 :: Cerita Bahasa Inggris Sangkuriang
Cerita Bahasa Inggris Sangkuriang
14.7.2016. 4:47 :: Cerita Bahasa Inggris Keong Mas
Cerita Bahasa Inggris Keong Mas
14.7.2016. 4:47 :: Cerita Bahasa Inggris
Cerita Bahasa Inggris
15.7.2016. 7:47 :: Plakat Juara
Plakat Juara
15.7.2016. 8:23 :: Plakat Jogja
Plakat Jogja
22.7.2016. 5:34 :: Demokrasi Pancasila
Demokrasi Pancasila
22.7.2016. 5:34 :: Masyarakat Madani
Masyarakat Madani
22.7.2016. 5:34 :: Hubungan Internasional
Hubungan Internasional
22.7.2016. 5:35 :: Perjanjian Internasional
Perjanjian Internasional
22.7.2016. 5:36 :: Organisasi Internasional
Organisasi Internasional
22.7.2016. 5:36 :: Hukum Internasional
Hukum Internasional
25.7.2016. 6:11 :: Plakat Kayu Murah
Plakat Kayu Murah
25.7.2016. 6:43 :: Plakat Kayu
Plakat Kayu
1.8.2016. 8:47 :: Plakat Kenangan
Plakat Kenangan
1.8.2016. 9:20 :: Plakat Kenang Kenangan
Plakat Kenang Kenangan
13.8.2016. 10:35 :: Plakat Kristal
Plakat Kristal
13.8.2016. 11:14 :: Plakat Kontes
Plakat Kontes
17.8.2016. 12:29 :: Plakat Kunjungan
Plakat Kunjungan
18.8.2016. 4:44 :: Plakat Kuningan
Plakat Kuningan
15.9.2016. 3:04 :: Tebak Tebakan Lucu
Tebak Tebakan Lucu
15.9.2016. 3:04 :: Tebak Tebakan Lucu 1
Tebak Tebakan Lucu 1
15.9.2016. 3:04 :: Tebak Tebakan Lucu 2
Tebak Tebakan Lucu 2
15.9.2016. 3:04 :: Tebak Tebakan Lucu 3
Tebak Tebakan Lucu 3
15.9.2016. 3:04 :: Tebak Tebakan Lucu 4
Tebak Tebakan Lucu 4
15.9.2016. 3:04 :: Tebak Tebakan Lucu 5
Tebak Tebakan Lucu 5
19.9.2016. 2:33 :: Tebak Tebakan Lucu 6
Tebak Tebakan Lucu 6
19.9.2016. 2:33 :: Tebak Tebakan Lucu 7
Tebak Tebakan Lucu 7
19.9.2016. 2:34 :: Tebak Tebakan Lucu 8
Tebak Tebakan Lucu 8
19.9.2016. 2:34 :: Tebak Tebakan Lucu 9
Tebak Tebakan Lucu 9
19.9.2016. 2:34 :: Tebak Tebakan Lucu 10
Tebak Tebakan Lucu 10
RSS Moj RSS
Blog
subota, svibanj 28, 2011
Prije dva dana mediji su nas iznenadili viješću o uhićenju Ratka Mladića, ratnog zločinca koji je diplomu koljača stekao 1991. godine kao zapovjednik Kninskog korpusa. Nezapaženo je međutim prošlo uhićenje blogera sa Pollitika.com Kukljice prije održavanja konferencije za tisak na Trgu sv. Marka. Unatoč njegovom pozivu, konferencija kojoj je tema bila zloupotreba državnog odvjetništva, politička korupcija u istom te ponašanje hrvatskih medija koji svjesno i savjesno nekorektno pišu o teškoj ekonomskoj krizi u Hrvatskoj baveći se poprilično nevažnim vijestima skrećući fokus sa puno važnijih stvari. Prvu vijest o Kukljičinom uhićenju sam pročitao od Grdilina, a svoje viđenje uhićenja dao je i sam uhićenik.

Solidarnost

Očekivao sam više građanske i novinarske solidarnosti na hrabrom građanskom činu ali osim potpore blogera na Pollitika.com konkretnu izjavu novinske struke nismo dobili kao ni osudu kršenja ljudskih prava od strane oporbenih stranaka te organizacija za zaštitu ljudskih prava. Trenutno mislim kako ne treba biti izljeva solidarnosti jer bolje je prestati kupovati domaće tiskane medije kao i obustaviti plaćanje TV pristojbe u svrhu poboljšanja istih. Ionako sve kvalitetno je napustilo domaće medije ili prešlo u drugu TV kuću na koje stranke nemaju utjecaja, a novinari koji su se proslavili pišući o svim oblicima korupcije su dobili otkaz. Svojim bojkotom kupovanja tiskanih medija i neplaćanjem TV pristojbe lupit ćete ih po džepu te spriječiti da zvijezde novinarstva budu udvornički novinari.

Je li Jadranka Kosor diktatorica ili autokrat?

U rječniku novinarstva i politike pojam "diktator" uglavnom je vezan za jednopartijske sustave komunističkih država. Pojam "autokrat" se uglavnom vezuje za prvog hrvatskog predsjednika koji je počesto bio svojeglav u nametanju svojih ideja te korištenjem protuzakonitih djela (prisluškivanje oporbenih političara i nepoćudnih novinara) zaradio takvu titulu. Nitko ne kaže kako u sustavima gdje se na vlast dolaz putem slobodnih izbora izabrani ne može uzurpirati vlast nedemokratskim metodama pa se granica između demokracije i diktature briše. U stvari, nema je. Jadranka Kosor je postala premijerkom na vrlo čudan način. Na posljednjoj sjednici Vlade kojom je predsjedao poznati lopov i pobjegulja Ivo Sanader donešene su izmjene Zakona o Vladi po kojima se nakon prihvaćene ostavke premijera Vlada ne raspušta već obavlja tehničke poslove do izbora slijedećeg premijera. Tako je Jadranka Kosor izabrana na izvještajnom izbornom Saboru HDZ-a, potom većinom glasova u Saboru sjeda u premijersku fotelju. Iako se poziva na legitimitet svoga izbora isti nema uporište na parlamentarnim izborima gdje je direktno poražena od Zorana Milanovića. U svjetlu nedavne afere gdje je progovorio Polančec, pokazala je izuzetno neznanje o trodiobi vlasti zaobilazeći pravosuđe, te slanjem pasa Tomislava Karamarka na građana koji upozorava na neuralgične točke Hrvatske pa ne može biti autokrat već treba jasno reći: Jadranka Kosor je diktatorica. Ovo će vjerojatno teško primiti njeni fanovi kao i donedavna pollitičarka Vesna Škare Ožbolt koja ne vidi ništa sporno u Jadrankinoj izjavi vezanoj za Polančecovu izjavu. I bivšim i današnjim HDZ-ovcima uzurpiranje zakona i trodiobe vlasti nikako ne izlazi iz krvi.

U Hrvatskoj sa gorega na gore

I dok tako preživljavamo iz dana u dan Hrvatska tone sve dublje. Diktatorica se pojavljuje na mjestima gdje se ne postavljaju nezgodna pitanja i jedino što nam se nudi kao vijest jest napredak Hrvatske prema članstvu u kojima je koalicijska Vlada odradila stvarno veći dio posla u pristupnim pregovorima. O nelikvidnosti koja se mjesečno povećava vrlo se malo piše i govori, o nepovoljnom zaduživanju države vrlo malo jer treba prikriti zlodjela bivšeg ministra financija koji se zaduživao više od dozvoljenog. No nisu krivi samo mediji i ponašanje vladajućih, ima tu još kammerada odgovornih za takvo stanje. Jedni od njih su i hrvatski sindikalisti. Vole soliti pamet jednom mjesečno o povećanju troškova života, njurgati o 20000 radnika koji ne primaju plaće te o još 50000 koji primaju plaće ali im se ne plaćaju doprinosi, vole se slikati na susretima u Vladi i ne činiti ama baš ništa u rješavanju strukturalnih problema radnika ove države. Do izborne godine naravno jer tada je vlast najranjivija. Na ovakvom načinu rada sindikalnih čelnika trebaju djelovati i sindikalni članovi te uplate sindikatima samo vršiti u izbornoj godini jer najglasniji sindikalni vođe su uspjeli prokockati konsenzus od skoro 800000 potpisa u nadi kako će svoj sindikalni nerad realizirati na način Borisa Kunsta ili Vitomira Begovića.

Alternativa bez muda

Ima li Hrvatska političku alternativu mafijaškom HDZ-u? Nakon Milanovićevih izjava kako se u predizbornoj kampanji neće baviti HDZ-om ni njegovim aferama, ostao sam bez teksta. Ne kažem da bi temelj predizborne kampanje trebao biti samo spominjanje HDZ-ovih afera ali ih nije naodmet stalno spominjati. Kakva će biti predizborna zorno je pokazao Frano Matušić koji je replicirajući na Jurjevićevu raspravu o potrebi sazivanja saborskog istražnog povjerenstva u slučaju pritisaka HDZ-ovaca na fabriciranje anonimnih prijava protiv oporbenih političara odmah spomenuo Jurjevićevog strica i ratne zločine na Daksi 1945. Kakve veze ima Jurjević sa time? Uglavnom, Milanović se ni sada ne brani od medijskih napada gdje je protiv Hrvatske i njenih interesa. Ukoliko želi postati premijer na takve napade mora žestoko odgovoriti jer glasačima u ušima ostaje ono "protiv Hrvatske" pa makar u tome ne bilo nimalo istine.

 

Ako ni u čemu, Tomislav Karamarko je dosljedan u gušenju svakog građanskog neposluha počev od uklanjanja mirnih prosvjednika iz Waršavske pa do indijanskih šetnji. I sam je to izjavio, ništa mu se nije desilo. Ionako se nema pohvaliti resorskim uspjesima koji su vrlo upitni. Dnevnik je posvećen Kukljici i svim ostalim Indijancima koji su pokazali svoju građansku hrabrost. Njima u čast besmrtna misao J.P. Sartrea: Čovjek (je) osuđen na svoju vlastitu savjest, ali u isto vrijeme to je najveći dar koji je čovjek primio. Dar velik, ali zato ozbiljan, čak i opasan.

zbogompameti @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 6, 2011
 Ne znam je li to mazohizam ali prebacio sam na aktualni sat zbog pojavljivanja premijerke na istome. Požalio sam. Ne znam kako opisati osjećaj bespomoćnosti slušajući istupe osobe koja nema pojma o teškom ekonomskom stanju u državi, nedostatku suvisle ekonomske strategije oporavka i nedostatku hrabrosti za činjenje bilo kakvih nepopularnih mjera jer se ne treba zamjeriti interesnim skupinama na sisi državnog proračuna.

Količina bahatosti premijerke jednaka je onoj njenog prethodnika koji zimovanje u Salzburgu zamjenio proljetnim aranžamanom u istoj ćeliji. Unatoč nazočnosti javnosti putem takozvane javne televizije premijerka se ne trudi dati odgovor na pitanja već otvoreno polemizira sa zastupnicima koji postave izuzetno nezgodna pitanja. Dakako, predsjedavajući Sabora se nimalo ne trudi opomenuti premijerku već se razbacuje uputama kako zastupnici trebaju izraziti zadovoljstvo ili nezadovoljstvo odgovorom kojeg zapravo ne dobiju.

Elementarna pristojnost nalaže davanje odgovora na postavljeno pitanje. Kada na zastupničko pitanje o stanju vanjske zaduženosti dobijete odgovor kako je zaposlenost u ožujku za šest tisuća veći nego u veljači zapitam se sjedi li premijerka na ušima, možda ima smolu u istim organima ili se jednostavno pravi blesava. Zaključak ne želim nametati ali neka ga donese svatko tko pročita ovaj dnevnik.

Sa druge strane saborske dvorane dolaze pitanja koja očigledno premijerka želi čuti. Naravno, prije danog odgovora nabrajaju se sve negativnosti koalicije sa Račanom na čelu, a na kojima su dobili izbore već sada davne 2003. godine. Pa se onda nastavlja sa nabacivanjem krivnje oporbe za sve one ciljeve kojima teži vladajuća koalicija za ulazak u EU, oporba se protivi borbi protiv korupcije, oporba ne želi gospodarski oporavak itd. Uglavnom, za stanje u državi su krivci svi oni koji nemaju mehanizme vlasti u svojim rukama. Osam godina svoga vladanja su upravo vladajući učinili nemogućim za dostojan život njenim građanima pa treba biti totalni imbecil koji će to progutati.

Što učiniti nakon ovakvog aktualnog sata gdje se i dalje ponavlja ista priča gdje je samo premijerka ta koja smije pokupiti zasluge, krivica za njihovo loše gospodarenje i njihovo loše vladanje je na svim ostalim. Od ovakvoga aktualnog sata idem povratiti večeru. Tolike uvrede zdravom razumu stvarno treba progutati. Za bolje raspoloženje volio bih vidjeti Mladena Pavića i HDZ-ov trio ispravljača točnih navoda (Hebrang, Markovinović, Matušić) koji će mi reći da sam kao prosvjednik protiv Vlade oporbin plaćenik. Dobit će šakom u glavu jer šakomicin je trenutno lijek koji dobro liječi blesavost vladajućih.

Ne znam je li praksa dozvoljava ubacivanje dodatnog teksta u dnevnik dozvoljeno ali ću to svejedno napraviti. Kako u stvari nemam zastupnika u Saboru jer osim časnih iznimaka kojih je manje od prstiju jedne ruke ostatak zastupnika ne zastupa interese većine uputio e-mail premijerki koja bi se trebala očitovati. Iako nerado objavljujem privatnu korespodenciju ona je slijedećeg sadržaja:

Poštovana gospođo Kosor,
nije mi Vas namjera vrijeđati ali danas sam bio svjedokom Vaše beskonačne bahatost za vrijeme aktualnog sata. Mučili su me dokazi kojima Vaš glasnogovornik i pojedinci iz HDZ-a tvrde kako antivladine prosvjede financira oporba. Očekivao sam bar broj računa ali Vi i Vaši izrazito beskorisni partijski suradnici niste predočili nikakav dokaz pa tako optužujete bez dokaza iako se zalažete u političkom životu za brisanje te prakse. Pa tako što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu. Razlog zbog kojega Vam upućujem ovaj ogorčeni e-mail jest Vaše ponašanje u Saboru za vrijeme aktualnog sata gdje niste odgovorili niti na jedno pitanje iz oporbenih redova. Elementarna pristojnost nalaže odgovoriti na pitanje što Vi niste činili, čak ste lagali u mnogim odgovorima i time otvorili predizbornu kampanju u Saboru gdje tome nije mjesto. Ponašanje zastupnika HDZ-a je bilo nepristojno cijelo vrijeme, prekidali su oporbene govornike što se pogotovo očitovalo prilikom rasprave saborskog zastupnika Dinka Burića kada mu je isključivanjem mikrofona od Vaših izrazito beskorisnih partijskih kolega zapriječen govor. Onemogućavanje nije ni primjetio beskorisni Luka Bebić ali to pripisujem staračkoj demenciji. Posljednje napisano je sarkazam jer dotični očigledno ima dvostruka mjerila. Nakon ovoga imam dva pitanja za Vas:
1. Dokle ćete od građana Hrvatske praviti imbecile?
Za drugo pitanje mali prolog. Ne znam koji je medicinski termin za osobe koji ne prihvaćaju stvarnost. Ja imam termin nedostatka mozga.
2. Prema tome, kada Vam je izvršena amputacija mozga? Kao jedan od Vaših mnogobrojnih poslodavaca imam pravo na ovo pitanje jer smatram kako osoba sa nedostatkom izuzetno važnog organa ne može voditi državu.
Volio bih dobiti odgovor u pisanom obliku. Bilježim se sa trovanjem
.

zbogompameti @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 29, 2011
 Ovih dana, osim uobičajenih indijanskih šetnji svjedočimo najavi prosvjeda nakon čitanja presude generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. Takozvani moralni autoritet je pozvao vjernike na molitveni post posljednja tri petka prije Uskrsa. Ne znam zašto se diže tolika prašina oko izricanja presude trojici generala kada je to u ovom trenutku najmanje važna stvar za državu koja sa trenutnom vladajućom koalicijom se sve više približava dnu.

Kao mali prolog podsjećanje na početak suđenja trojici hrvatskih generala koje je započelo natezanjem zbog angažmana Grega Kehoa u odvjetničkom timu generala Gotovine jer je bio na poziciji tužitelja Haaškog suda. Nakon neutvrđivanja sukoba interesa pratili smo jedno vrijeme putem HTV-a rasprave iz Haaga gdje sam se otvoreno pitao čemu angažman tog američkog odvjetnika kada je Luka Mišetić, američki odvjetnik hrvatskog porjekla, puno bolje radio svoj posao. Nakon toga informiranje sa ročišta više nismo pratili niti kroz snimke, već samo izvješća dok nije došlo do završnih riječi tužbe i obrane.

Dežurni dušebrižnici su se odmah javili u postrojavanju tradicionalno medijski neinformirane javnosti. Pod utjecajem zastarjelog spina nekadašnjeg ustavnog suca Milana Vukovića po kojem obrambene snage ne mogu počiniti ratni zločin ti pastiri zaštite Domovinskog rata opet vode zabludjele ovčice u obranu nečega suštinski neistinitoga. Razumio bih da takve stvari ne govore ljudi sa nedovršenom osnovnom školom već to rade ljudi koji imaju diplome pravnika, jedan je čak i magistar.

Prvi od njih je Ivan Vekić, ministar unutarnjih poslova od ljeta 1991. godine do proljeća 1992. godine. Godinama nakon izlaska iz politike davao si je preveliku važnost, nešto slično kao što si danas daje Vesna Pusić. Crna mrlja njegova ministarskog rada su nerazjašnjeni zločini velesajamskog paviljona 22, ubijanje civila u Pakračkoj poljani te nerazjašnjeni nestanci srpskih civila u gradovima na prvoj crti bojišnice pa mi je razumljivo njegovo sadašnje angažiranje u dizanju kvazidomoljubne larme. Drugi je Željko Sačić, koji od 1991. godine je dozapovjednik ATJ Lučko, policijske postrojbe posebne namjene koja je na sebe primila prve udare pobunjenih Srba te provodila prve uspješne operativne operacije na terenu. ATJ Lučko je ustvari zametak iz koje su nikle prve gardijske brigade kojima su zapovjedni kadar činili pripadnici te jedinice. Bio je svjedok na suđenju i pritome u neugodan položaj stavio obranu generala Čermaka svojim svjedočenjem. Iz kuloara dolazi zlobna priča po kojoj se nakon svjedočenja general Čermak poprilično naljutio na Sačića te se odbio sa njime rukovati. Ipak je zločin u Gruborima jedna od važnijih točaka optužnice protiv trojice generala pa nije na odmet pročitati ovaj zalinkani tekst koji može dovoljno govoriti o karakteru prosvjeda za zaštitu Željka Sačića. U ovu jednadžbu sa dvije nepoznanice treba uvrstiti čovjeka koji se hvali titulom najvećeg hrvatskog legislativca, tate i mame hrvatskog Ustava te većine donešenih zakona, Vladimira Šeksa. Razumljiva je činjenica teškog mirenja dualnosti muškog i ženskog u jednom tijelu, u patrijarhalnom društvu gdje je žena svedena na funkciju odgajateljice, domaćice i inkubatora iz kojeg novi život izlazi nakon devet mjeseci. Ipak je ove dualnosti Vladimir Šeks u sebi pomirio mada nije glasan poput prve dvojice. Stručnjak za pravo je ipak dobio oprosnicu od Državnog odvjetništva makar njegova karijera državnog odvjetnika po načelu zapovjedne odgovornosti također zahtjeva preispitivanje za slučajeve neprocesuiranja zločina u njegovom mandatu.

Iz ove jednadžbe višestrukih nepoznanica možemo slobodno izbaciti Željka Sačića jer ipak njegova služba u obrani Hrvatske nije imala nikakve veze sa stvaranjem pravnog vakuuma hrvatskog pravosudnog sustava. Nekada ugledni osječki odvjetnici su se prebacili na političku bojišnicu iz nekakvog perverznog razloga koje je uzrokovalo nepoštivanje preuzetih i kasnije donešenih zakona. Vladimir Šeks je siva eminencija hrvatskog pravosuđa koja je provela nevjerojatnu sječu hrvatskih sudaca te utjecaj na odluke svih pravosudnih organa pa čak i do izbora ustavnih sudaca. Unatoč ratnom stanju u kojem od svih dužnosti imao dužnost državnog odvjetnika blagonaklono je gledao ne samo na ratne zločine nego i na gospodarski kriminal. U pravnom vakuumu by Vladimir Šeks po principu ako prođe prođe društvena imovina je postala državnom koja se pak predala na upravljanje izrazito nesposobnim ljudima. Ista je bila sustavno uništavana na korist ljudima čiji je moto bio uzmi pare i bježi. Unatoč zabrani uvoza šećera isti ne nesmiljeno uvozio donoseći dobit svima onima koji su se drznuli prekršiti zabranu. Unatoč podacima koji su iscurili u javnost nikakav sudski postupak se nije poveo, kao ni u slučaju nezakonite rasprodaje državnih robnih zaliha od tadašnjeg Agrokora pa sve do pljačke u privatizaciji. Uloga diplomiranog pravnika Ivana Vekića je u tome što je držao ljestve ne progovarajući o tim nepravilnostima osim u slučajevima kada se spominjalo njegovo ime.

Kako su diplomirani pravnici Šeks i Vekić sustavno uništavajući pravni sustave ove države abortirano tumačili zakone ne provodeći ih, tako i domaći svećenici sustavno uništavaju svoje vjernike tumačeći Božju riječ iz luksuza u kakvom nije obitavao Isus Krist. Osim nauka, prihvatili su abortirano tumačenje zakona pa udaranje u domoljubne diple molitvom za generale je promašena stvar. Očekivao sam kako će od odgovornih u državi tražiti veći angažman ministarstva financija u obavljanju svoje dužnosti u korist 70000 ljudi koji rade i ne primaju plaće. Zapravo, nisu čak ni savjetovali svojim vjernicima molitvu za te obespravljene radnike, kao ni za 36000 djece koje žive u siromaštvu. Svi nabrojani nisu poznate osobe pa se tako Crkva pridružuje grijehu struktura koji traje od 1990. godine do danas.

Kakva će biti presuda hrvatskim generalima ne znam jer mediji nisu kvalitetno pratili sudsku raspravu ali ne sumnjam kako će se prosvjedi održati. Hoće li Željko Sačić i Hrvatska straža Ivana Vekića se usuditi objasniti okupljenoj masi da Ženevske konvencije i međunarodno ratno pravo vrijedi jednako za sve sukobljene strane u ratnom sukobu ili će ići tragom nekadašnjeg ustavnog suca Milana Vukovića znajući kako njegova tvrdnja nije nimalo istinita? Histerija zbog presude je počela već ovih dana i trajat će jedno vrijeme nakon presude uspješno skrećući sa važnijih stvari koji muče ovu zemlju. Pravnička trojka zaboravlja kako je Hrvatska bila jedna od suosnivačica Haaškog suda čija svrha sigurno nije kolektivizacija krivnje. Kao i na svakom sudu, optuženik nije kriv dok se ne dokaže suprotno pa tako osuđujuća ili oslobađajuća presuda jest samo optuženikova ne i cijelog naroda. Ne razumijem ovaj pravnički trojac zašto želi kolektivizirati krivnju cijelog naroda i svih sudionika u Domovinskom ratu. Možda zato jer su nikli iz sukoba i sukobom se održavali na političkoj sceni? Ne znam kako će proći dvojac Sačić – Vekić ali znam kako je pravnik Vladimir Šeks već dobio oprosnicu od kolege državnog odvjetnika Bajića. Pače, dobio je ulogu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU na čemu je svoj obol dao sustavno opstruirajući rad hrvatskog pravosuđa.

zbogompameti @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 22, 2010
Prvo, nasmijao sam se kada čuh ovu vijest. Nakon jednog Osječkog stavio sam palac gore za radnike danskog Carlsberga jer Tuborg je još jedno pivo koje uz domaće pivo još mogu piti. I kako je sindikat radnika Carlsberga jak čak i kada su u pitanju sasvim nevažna prava radnika.

Nedugo potom optimizam je naglo splasnuo. Vilim Ribić je zabio najveći autogol u povijesti sindikalnog djelovanja. Zatražio je solidarnost privatnog sektora sa zaposlenima u javnom sektoru glede isplate božićnica i ostalih prava. Možda će sada nekakav dežurni zlobnik izreći onu zlobnu "kakav narod, takvi političari, takav sindikat, takva država". Nije problem u zlobniku niti u narodu. Tom narodu je ponuđeno perverzno viđenje demokracije gdje vaš glas vrijedi samo na izborima. Vrijeme između izbora morate biti kuš te uredno plaćati poreze, prireze, PDV i sva novčana davanja koja državu drže na životu. Nije li vrijeme da se ovakvo viđenje demokracije odbaci u ropotarnicu povijesti?

Zapravo, vrijeme nam je isteklo. Krila je prerezala nova koalicija HDZ-a koja je donijela zabranu okupljanja na Trgu sv. Marka pravdajući kako im je potreban mir za upravljanje državom. Mir koji su dobili iskoristili su za potonuće broda kojim su upravljali poput pijanih milijardera ne slušajući struku niti po defaultu opoziciju. Nastavilo se sa kažnjavanjem lokalnih zajednica koje svoj glas nisu dale vladajućima. Afere koje su skrivane iznenada su ugledale svijetlo dana nakon kukavičkog povlačenja Ive Sanadera mada je listom iz svoje stranke imao punu potporu u svom bijegu. Nije trebalo dugo da ga se javno odreknu i zaborave kako su ga branili.

Za izlazak na ulice ne treba previše. Zahtjevi mogu biti slijedeći:
 Sloboda mišljenja i izražavanja misli
    -jedna od ograničenih sloboda koju počesto zlorabe kada je u pitanju prosvjed u organizaciji vladajućih. Također ista sloboda je ograničena zbog utjecaja korporacija i aktualne politike na medije te se građanima uskraćuje točna i istinita vijest.
 Pravo vlasništva
    -pravo koje se počesto zloupotrebljava pogotovo kada je u pitanju stoka sitnog zuba. Jednakiji imaju monopol na to pravo zbog političke ili materijalne zaleđine.
 Svima poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja odre­đenog zakonom
    -pravo koje je zloupotrijebio HT. Zatim skupa sa njim i VIP u vrijeme duopola na tržištu mobilnih komunikacija. Iako su ukinuti tzv. socijalistički giganti stvoreni su drugi, kapitalistički giganti koji dampinškim cijenama uništavaju konkurenciju.
 Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život
    -mada je zakonom određena najmanja plaća zbog načina plaćanja PDV-a i državno sponzoriranoj nelikvidnosti sve je više neuplata doprinosa radnicima te isplata na crno.
 Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom
    -zahvaljujući višedesetljetnim lutanjima raznih ministara predstoji nam tržišno orjentirano zdravstvo. Sve je pripremljeno, farmaceuti su napravili dobar posao, oprema za bolnice se nabavlja po većim cijenama i namješenim natječajima, otpušta se zdravstveno osoblje i predimenzionira bolnička administracija.
 Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati
    -makar inspektori rada na terenu ovdje stavljaju kvačicu u kućicu, praksa na terenu je drugačija. Ukoliko sindikalni povjerenik nije po volji poslodavca daje mu se otkaz. Izbori se organiziraju sa jednim kandidatom javnim glasanjem. Ukliko netko ne digne ruku u istom se uručuje radnička knjižica.
 Država štiti materinstvo, djecu i mladež
    -još jedno pravo koje se rado izigrava. Ima hrpa primjera gdje trudnice dobijaju dobijaju otkaz. Nasilje nad mladima uspješno se provodi unatoč državnim programima.
 Dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjo­škol­sko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima
    -višedesetljetna lutanja u sustavu školstva za sada daju stručne hrvatske kadrove koji svoju karijeru grade na inostranim sveučilištima. Ne vidim nikakav pomak u tome pogotovo što je vodstvo HAZU pod utjecajem politike te daje blagoslov izlasku stručnjaka iz zemlje.
 Sudbena vlast je samostalna i neovisna
    -lijepo izgleda na papiru ali u stvarnosti radi samo po nalogu politike.
 Pravo na štrajk
    -često se kurcomlati sa tim pravom. Poslodavci isplatama na crno sprečavaju takva događanja, Vlada daje nerealna obećanja koja po običaju ne ispunjava.

Ovi zahtjevi nisu izmišljotine pisca ovog dnevnika ograničenih intelektualnih mogućnosti. Sastavnice su hrvatskog Ustava i unatoč punoljetnosti jamčena prava se ne ostvaruju. Mada vidim kako jedino javni pravobranitelj inzistira u svojim izvješćima ali ga očigledno nitko ne želi poslušati. Za sada jedina prava u ovoj državi ostvaruju političari u punom obimu bez ikakvih obaveza koje su prebacili na leđa građana Hrvatske.

Ovih dana ne možemo vidjeti čelnike Kukuriku koalicije u vezi neodrživosti lošeg ekonomskog stanja u državi. Ne iskaču iz TV kutije niti iz paštete za one koji si je mogu priuštiti. Ali ipak SSSH je 7. travnja pokrenuo nešto i vazda slobodarska Rijeka se odazvala pozivu. Zanima me hoće li odziv u ostalim većim gradovima Hrvatske biti ovakav ako ne i veći. Hoće li na trgove izaći i oni radnici te službenici ostalih sindikata?

Razloga za masovan izlazak svih onih koji žive od svog rada ima mnogo. Prvi neka bude ona floskula po kojoj su Hrvati loši radnici, slabo produktivni, visoka cijena rada i zaštite na radu, kradu, imaju podužu pauzu za jauznu itd. Vrlo na nju se lijepe političari kao i dio poslodavaca obezvrjeđujući sve što je hrvatsko radništvo stvorilo od industrijske revolucije pa do današnjih dana. Drugi i daleko važniji je bezidejnost vladajuće koalicije koju vodi Jadranka Kosor. Krivicu za mandat i pol nerada i velikog zaduživanja ona i njeni drugari prebacuju na mandat vlade Ivice Račana koja je uzrok svih sadašnjih nevolja kao i svjetske ekonomske krize. Dakako, sve promašaje je prebacila na pleća poreskih obveznika bez imalo sućuti niti ikakvog smislenog dugoročnog plana gospodarskog oporavka kao razloga za dugoročno odvajanje od vlastitih usta. Umjesto toga Jadranka nam nudi optimizam bez pokrića. Radnički mitinzi trebaju poručiti vladajućima kako optimizmom ne možemo kupiti živežne namirnice kao ni plaćanje računa.

I prije nego u Vašem gradu se dogodi happenning u režiji SSSH-a možete i sami dati svoj prilog u borbi protiv vođenja države u stilu pijanih milijardera. Na ovo me danas isprovocirala izjava HDZ-ove saborske zastupnice Ivanke Roksandić po kojoj su građani Hrvatske oduševljeno dočekali harač. Prestanite plaćati TV pristojbu. Odjavite TV. Ukoliko vam se ovo sve ne sviđa priključite se javnoj raspravi koju organizira ministarstvo kulture u svezi novog zakona o HTV-u i zatražite izbacivanje politike iz javnog servisa kakvim se na papiru deklarira javna televizija. Pravo odlučivanja o svojim predstavnicima u vijećima javnog servisa imaju isključivo pretplatnici ne političke elite.

Vašim izlaskom na ulice pokrenite reforme koje ova Vlada ne želi pokrenuti zbog pada popularnosti jer čekaju da takve mjere pokrenu oporbeni političari pa onda kritikama sebi dizati rejting i popularnost u javnosti. Prvo što bi trebalo jest:
    - smanjiti plaće dužnosnika državne i lokalne vlasti za 40 posto
    - ukinuti povlaštene uvjete odlaska u mirovinu političkih dužnosnika
    - ukinuti zastupnički imunitet
Možda nabrojani zahtjevi izgledaju previše idealistični ali imam razloga za to. Dosadašnja praksa je pokazala kako dosadašnji model nije donio boljitak građana Hrvatske već samo pojedinim interesnim skupinama neovisno o vladajućim strukturama. Također, kada se poseže za nepopularnim mjerama uvijek treba dati primjer i početi od sebe.
Slijedeći zahtjevi koji nam trebaju su:
    - dugoročna gospodarska politika temeljena na stvaranju dodanih vrijednosti
    - reforma teritorijalnog ustroja RH-a jer ovoliki broj županija i općina ne može podnijeti niti puno bolje gospodarski razvijena država EU
    - decentralizacija RH i veće ovlasti lokalnim samoupravama
    - digitalizacija podataka
    - ukidanje svih mogućih parafiskalnih nameta koje koče malo i srednje poduzetništvo
    - revizija menadžerskih ugovora u državnim poduzećima
    - postupna privatizacija državnih poduzeća
    - dugoročna zdravstvena reforma
    - poticanje radničkog dioničarstva (ESOP)
    - direktno odlučivanje o projektima lokalne i državne uprave putem referenduma

Ovaj posljednji zahtjev je u stvari direktna demokracija koju treba prakticirati zbog dosadašnjeg izuzetnog lošeg zastupničkog modela koji je omogućio plutokratski model vladavine pod krinkom demokracije. Po svojoj definiciji plutokracija je oblik vladanja po kojoj politička prava imaju oligarsi sa velikim materijalnim prihodima. Svih ovih godina svjedočimo ustupcima vladajućih prema toj vrlo malenoj populaciji stanovništva nauštrb interesa većine. Sviđalo se nekome ili ne hrvatski Ustav sadrži stavku po kojoj smo svi jednaki mada stvoreni sustav poznaje jednake i one jednakije.

Makar su svi vlakovi prošli vrijeme je za pokazivanje javnog nezadovoljstva osim prosvjedima na trgovima većih gradova. Toljagu pravde treba uzeti u vlastite ruke. Ne zaboravite na solidarnost prema onim radnicima koji na svojoj koži osjete nesposobnost uprave vlastitih poduzeća. Bez obzira na činjenicu što primate plaću i niste član baš toga sindikata još uvijek imate ljudskost. U ovakvim slučajevima im možete pomoći novčano ili doniranjem hrane. Ukoliko netko bude prigovorio o tekovinama socijalizma i ostalih ideoloških gluposti, mala informacija. 1936. godine radnici General Motorsa su zauzeli tvornicu. Poslodavac je odmah na radnike poslao batinaše i policiju. Nakon krvavih pokušaja ulaska u tvornicu, legendarni američki predsjednik Franklin Delano Rosevelt je odlučio smiriti situaciju i poslati Nacionalnu gardu. Garda se rasporedila, cijevi okrenula prema batinašima i policiji te radnicima omogućila štrajk do ispunjenja njihovih uvjeta. Toliko ako vas žele na bilo koji način ideološki diskreditirati.

Možda ovaj dnevnik treba završiti onom legendarnom izrekom: Da bi zlo pobijedilo dobri ljudi ne moraju činiti ništa. Umjesto nje jedna druga izreka: Ovo je klasna borba u kojoj nažalost pobjeđuje moja klasa. A ne bi trebala (Warrren Buffett, najbogatiji čovjek na svijetu).

Na kraju sretan Praznik rada svima koji pošteno žive od svoga posla. Onima koji žive od rada za opći jad bilježim se sa trovanjem.



zbogompameti @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 7, 2010
"Zaustavite Reuters" je glasovita izreka koja služi za izrugivanje medijskih nesloboda diktatorskih sustava. Sada slušam Gnjevnik 2 državne katedrale duha i vršim križanje nogom slušajući laži o navodnoj preopterećenosti servera. Istina je drugačija. Pristup blokira Hitler Telekom i ostala okupatorska gamad. Ja se već satima zabavljam surfajući registrom sa Tor mreže. Dovoljno je otići na http://www.torproject.org/easy-download.html.en skinite samoraspakirajuću datoteku te pokrenite Start Tor Browser.exe ako ne želite prčkati po proxy postavkama. Izađite iz medijske blokade pod pokroviteljstvom hrvatske Vlade sa Suzanom na čelu.

Smrt fašizmu - sloboda Marku Rakaru
zbogompameti @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 18, 2010
    Vrijeme poklada i maškara je iza nas. Spaljen je fašnik te se sve vratilo u nenormalnu normalu pa smo ušli u korizmene dane koje većina građana ove zemlje ima veći dio godine kao ispostavljen račun za neodgovorno vladanje. Samo što nisu sve maškare prošle u veselju. Maškare u nekadašnjem Elektro-metalskom školskom centru imale su veseli razred maskiran u Ku-Klux-Klanovske odore sa razrednim niggerom koji je glancao cipele jednom profesoru.

    Sad bi trebalo biti u redu jer ravnatelj srednje škole se pozvao na liberalne ideje slobode izbora i kako je škola tj. školska uprava odobrila KKK maškare. Ono što me smeta u cijeloj toj priči je pozadina i neznanje. KKK nije djelovao u Hrvatskoj ali se valjda treba zaboraviti njegovu nasilnu prošlost i želju za supremacijom određene rase nad drugom. Takve stvari je školska uprava zaboravila donoseći pozitivnu odluku za takvo maskiranje. Valjda sloboda izbora uključuje premlaćivanja, mučenja i vješanja manje vrijednih rasa kao i njihovih simpatizera. Nema veze što takve slobode su nedozvoljene, to jest spadaju u kažnjive aktivnosti, školsko vijeće pedagoga u čijim glavama caruje propuh ipak dopušta prikaze netolerantne prošlosti.

    Ono što će mnogi sada istaći je toleriranje karikature proroka Muhameda sa bombom na mjestu turbana koje su u kolažu objavljene u Jilland Postenu. Dakako i tada se pozivalo na slobodu govora i izražavanja mada je unaprijed osuđen pokušaj izdavanja 12 karikatura koje bi ismijavale židovske patnje za vrijeme Holokausta čime se pokazalo licemjerje u shvaćanju slobode govora i izražavanja. Ovdje se postavlja pitanje kako bi na primjer kršćani reagirali na slični pokušaj prikazivanja kolaža od 12 karikatura u kojoj je glavni lik poruge Isus Krist.

    Valjda se treba zaboraviti i naša nedavna prošlost. Princip vladavine terora na privremeno okupiranim teritorijama RH prema nesrpskom stanovništvu u dlaku je bio isti kao i KKK-ov. Dakle, jao pobijeđenima, morali su besplatno robovski raditi, besplatno su bili ponižavani, bez ikakvog razloga prebijani te tjerani u smrt gaženjem po minskom polju. Možda još i mogu shvatiti ideju srednjoškolaca u maskiranje jedne rasističke organizacije ali ne mogu shvatiti pedagoge koji su to odobrili. Današnje generacije mladih nemaju toliko izražen osjećaj za dobro i zlo ali pedagozi ih u to trebaju uputiti ukoliko im to nije ucijepljeno u roditeljskom domu.

    Ipak ne razumijem toliku estradizaciju jednog starog običaja maškara. U doba dok sam ja bio dijete (doba mraka za današnje kvazidemokrate) dovoljno je bilo obući iznošenu odjeću, lice naružiti pepelom ili drvenim ugljenom te prebaciti komad majčine najlonke preko istog. Jedini problem je bio hoće li nam džepovi iznošene odjeće izdržati oveće količine slatkiša i preteških kovanica. Ovo danas što gledam je bastardna eksploatacija starog narodnog običaja koji se na silu pokušava ucijepiti u sredine gdje to nije bio običaj. Ne zbog neznanja već zbog straha od nekadašnjih vlastodržaca.
zbogompameti @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 12, 2010
    Po čemu će se pamtiti 11.02.2010? Vjerojatno po neviđenoj intervenciji policije nad prosvjednicima u Varšavskoj ulici. Jer eto se bune protiv javnog interesa jednog privatnika u čije je ime mijenjan zagrebački GUP. Treba se zapitati je li kod izmjena GUP-a sprovedena bilo kakva javna rasprava i koliko zainteresiranih Zagrepčana dobilo poziv na javnu raspravu u svezi izmjena GUP-a? Ali nema veze, glavno je poslati interventnu policiju koja će zbog komunalnog prekršaja napraviti rusvaj, pohapsiti prosvjednike te ukloniti sve remetilačke faktore kako bi Tomo Horvatinčić ostvario javni interes.

    Dakako, trebaju se poštovati zakoni i ovo je bila demonstracija efikasnosti represivnog aparata nad običnim ljudima koji nemaju nikakvu političku zaleđinu niti zvjezdani status. Samo imaju zdrav razum i argumente te dovoljno hrabrosti organizirati se bez ikakvog političkog pokroviteljstva u udrugu građana i ne žele biti ovčice. Jednostavno žele da se i njih nešto pita jer žele znati kako i na što se koristi njihov novac te kakav je njihov interes u takvoj gradnji. A to je ono što naše političke elite ne vole čuti, građanske inicijative ometaju njihovu retardiranu viziju demokracije u kojoj su građani ove države samo glas koji im treba omogućiti dolazak na vlast gdje će raditi upravo protiv njih.

Dakle, ukoliko niste pripadnik svetog političkog stada ili nemate zvjezdani status budite sigurni kako će se zakoni ove države itekako primjenjivati na vas. Možda se treba prisjetiti nedavnog incidenta u koji je umješan Dinamov igrač Igor Bišćan. Lik je malo nepropisno parkirao pa malo poslije isprovociran ponašanjem taksista izmjenio lični opis dotičnog. Reakcija javnosti je izostala jer je u pitanju dobar glas nogometnog zvjezdana. Ono što je gore od ovakvog pristupa su i reakcije forumaša sa net.hr.foruma. Začuđujuće je koliko ovčica Republike Hrvatske daje pravo na nepropisno parkiranje zvjezdanu Igoru Bišćanu. Ako je već pravo na Varšavsku ulicu dano Tomi Horvatinčići sasvim je ugodno pokrenuti građansku inicijativu Igor Bišćan koje će dati pravo zvjezdanim osobama na nepropisno parkiranje. Pače, još neka vam takve osobe promijene lični opis te poslije takvog postupka usrdno tražite autogram i prijavite sami sebe policiji. Bez sekiracije, sletit će se represivni sustav i dovršiti posao gdje je poznati stao.

    Možda bih sada trebao prestati pisati jer ni u Osijeku stanje nije nimalo bolje. Građani ovog grada se dobro sjećaju zuluma sinova suca Petra Kljajića. Junoše su skupile sveukupno oko 100 što kaznenih što prekršajnih prijava ali zbog ćaćinog položaja nikada nisu bile procesuirane. Čak ni nakon divljanja osječkih specijalaca po Đakovu kojem je uzrok bio nedolično ponašanje najmlađeg Kljaijića u jednoj birtiji. Nakon svega, niti je bilo što pokrenuto a mlađi Kljaijić je za četiri dana završio 4 godine srednje škole te sa diplomom osnovne škole uspješno upisao Pravni fakultet. Takvu djecu ja zovem djecom sa posebnim potrebama. Zbog toga, djeci sa posebnim potrebama iz uglednih obitelji se zažmiri kada autom ubiju nečije dijete iz neugledne obitelji na pješačkom prijelazu. Dapače, tada se represivni aparat ne stavlja u funkciju žrtve niti žele odraditi svoj posao koji se od njih traži,a za koji su plaćeni od poreskih obveznika Republike Hrvatske. Nema veze, sudbina djeteta iz neugledne obitelji se ne može mjeriti sa sudbinom djeteta sa posebnim potrebama.

    Važnu ulogu odgoja ovaca u Republici Hrvatskoj čine mediji, javni, privatni i elektronski. Ne samo što ne mogu zadržati fokus javnosti na stvarne probleme ove države već i zbog korporativnih interesa namjerno obmanjuju javnost. Pritome se valja prisjetiti interesa građana Hrvatske koje je dozvolilo duopol u mobilnoj telefoniji od strane Vipa i HT mobilea. Kao i interesa Hrvatskog Telekoma u fiksnoj telefoniji. Račanova vlada je tada poklekla nad interesima okupatorskog telekoma (DT) u ubiranju velikih svota profita nauštrb razvoja telekomunikacijskih usluga. Ipak se tada pozivalo građane ove države na socijalnu osjetljivost prema DT kojeg se nimalo nije ticala tržišna utakmica. Dapače, prijepori autora ovog teksta i uglednog računalnog kolumniste su osvanule na pločama Hrvatskog Telekoma diljem Lijepe Naše te služile za ismijavanje osobe koje se zalagala (imenom i prezimenom) za ravnopravnu tržišnu utakmicu svih sudionika u telekomunikacijskom poslu.

    Naravno, oni koji formiraju interes javnosti su prezauzeti prodajom oglasnog prostora velikim igračima. Također su zauzeti prodaom kruha i igara koje su patentirali diktatori prije više od dva tisućljeća. Koga briga za stvarnost, u interesu javnosti je saznanje tko je na špici prošetao tange, teške duševne bolesti osobe koja nema ideju što obući za izlazak u javnost i kome je ispala vagina prilikom nekakvog društvenog okupljanja. Ili kalkulacijski ulaze u polemike sa vrlo važnim javnim osobama koje nemaju veliki rejting u javnosti zbog nedoličnih radnji u njegovom ministarstvu. Ali je važno prodati novine bez obzira na sve ili pumpati ego nekakvog lokalnog šerifa kojem u nedostatku novca iznenada ponestaje ideja za dobrobit javnosti. Javnost ionako nije njegova klijentela. Njegovi su financijeri kampanja za koje će uskoro namještati poslove i obući ih u javni interes. Nikoga tada nije briga za one male ljude pred čijim će očima izrasti nešto od čega neće imati korist.

    I dokle tako? Javnost je ionako blazirana i ne osvrće se previše na poremećene društvene vrijednosti. Ionako se više nitko na njih ne obazire. Došli smo do točke kada nas niti kanibalizam Sagawe Juniora ne bi prenerazio. Hladno bi prešli preko silovanja, ubojstva i konzumiranja ljudskog mesa kao preko zgaženog mrava i ne bi se osvrnuli. I tako unedogled. Koga briga za javnost? Samo zbrojite koliko ste dobili promidžbenog materijala stranaka i poziva na javnu raspravu zbog trošenja vašeg novca na projekte sumnjive važnosti. Živite li možda po maksimi: "Ljudi koji se boje umiru svaki dan. Hrabri samo jedanputa." Na Vama je izbor hoćete li živjeti kao ovca ili kao lav.
zbogompameti @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 18, 2009
    Prije više od 25 dana dogodila se željeznička nesreća u Rudinama gdje je život izgubilo šest ljudi, a 55 ljudi je ozlijeđeno. Nakon nje je ministar Božidar Kalmeta smijenio članove Upravnog odbora poduzeća HŽ Infrastruktura, predsjednika Uprave Mijata Kurtušića te članova Uprave Stjepana Bestijanića i Bože Cerovečkog. I sam je ministar podnio ostavku, ne i neopozivu koja je odbijena. Uhićeno je i pet osoba od kojih su dvije puštene da se brane sa slobode. Jučer je u spis suda dostavljeno vještačenje "crne kutije" kobnog vlaka, kako su je nazvali novinari, a sam RTL je opet izvalio glupost o zatajenju kočnica na vlaku.

    Po čemu je ta famozna "crna kutija" kako ću je u ovom tekstu tako važna? Ona bilježi sve postupke tijekom vožnje vlaka koje odradi strojovođa, od kočenja tijekom vožnje, posluživanja autostopa i budnika, aktiviranje sirene vozila te ostalih stvari. Povjerenstvo za izvanredne događaje se najviše bavilo postupcima strojovođe, koji je nakon postavljanja kočnika vučnog vozila u položaj brzog kočenja izašao iz upravljačnice te skupa sa kondukterom aktivirao kočnice u slučaju opasnosti i izvijestio putnike što im se sprema. Pitanje: zašto se nakon ispravnih postupaka strojovođe i konduktera kobni vlak nije zaustavio? Zbog tankog sloja fluida koji se kristalizirao na tračnicama nije bilo dovoljno prijanjanja kotača i tračnica pa se vozilo nastavilo gibati (klizati) ubrzano niz kosinu. Brzinomjer jeste pokazivao 0 km/h zbog blokade kotača jer nije bilo vrtnje istosmjernog generatora smještenog na osovini vučnog vozila pa nije bilo inducirane elektromotorne sile čije podatke strojovođa očitava na brzinomjeru, a bilježe dva računala smještena u vlaku koja rade neovisno jedno o drugome. Vlak do iskakanja iz tračnica je bio bez kontrole 3 minute i 46 sekunda prešavši 6 kilometara i 245 metara izletivši iz tračnica brzinom većom od 100 km/h.

        Žika Živac je dežurni krivac
Kao i uvijek kod izvanrednih događaja sa tragičnim posljedicama treba se naći krivac. Pravilo je da to bude onaj koji je u hijerarhiji najniži jer odgovornost se smanjuje proporcionalno visinom na hijerarhijskoj ljestvici. Nakon što je utvrđena ispravnost vučnog vozila (strojovođa domicilni depo ne smije napustiti sa neispravnim vučnim vozilom) počelo je prebacivanje vrućeg krumpira odgovornosti. U tome je najdalje otišao saborski zastupnik HDZ-a i dežurni ispravljač netočnih navoda Krunoslav Markovinović (preplaćeni i loš stand-up komičar) optuživši Slavka Linića i Marijana Drempetića bez ikakvog dokaza prije završetka istrage. Moramo li se zapitati zašto? Moramo, jer dotični loš komičar je samo štitio svoga stranačkog sudruga i aktualnog predsjednika hrvatskog Sabora Luku Bebića. Osim toga, štitio je i sustav zapošljavanja temeljen na stranačkom ključu te samim time postao svetac zaštitnik nepotizma i korupcije. Mada sve ptice na grani odavno pjevaju o bijedi političkog sustava u Hrvatskoj, pjev ptica pjevačica nije došao do ušiju saborske lude i predsjednika hrvatskog Sabora na čiju je preporuku Ivan Medak zaposlen. Javnost je jedno vrijeme zabavljalo pismo barba Luki te se smijala stranačkom kadroviranju, nakon nesreće kod Kaštela smijeha više nema. Barba Luka, kao i njegov pulen ne znaju sustav rada Hrvatskih željeznica koji je temeljen na Zakonu o sigurnosti prometa, iz kojeg se reguliraju propisi pravilnog obavljanja prometa na kopnu, moru i zraku te donose pravilnici vezani za svaki način prometovanja. Tako i na željeznicama postoji prilično puno pravilnika vezanih za sigurnost željezničkog prometa proizašlih iz toga zakonskog okvira među kojima se nalazi i pravilnik o kemijskom tretiranju pruge. Netko može pomisliti kako tolika količina pravilnika guši rad željezničara ali ona nisu napisana zbog maltretiranja željezničkog osoblja, već zbog sprječavanja željezničkih katastrofa poput one na zagrebačkom Glavnom kolodvoru 30. kolovoza 1974. godine. Naravno, o tome pojma nemaju barba Luka, Ivan Medak i saborska luda Krunoslav Markovinović. Tih se pravilnika trebaju pridržavati svi zaposleni na Hrvatskim željeznicama, od običnog radnika do direktora HŽ Holdinga. Ceh nepotizma i korupcije životom je platilo šestero putnika, a milione kuna kuna će biti isplaćene kao odšteta obiteljima poginulih te ostalim putnicima vlaka broj 521 koji 24.07.2009. godine koji nije stigao na konačno odredište putovanja zbog nepravilnog nanošenja kemijskog sredstva na prugu, koje je ilegalno i bez atesta uvezlo poduzeće koje se bavi uvozom pseće hrane, a nanijeli ih nestručni ljudi bez položenog stručnog ispita. Kada se tome doda i natječaj po kojem tvrtka Intrade ipak nije bila najpovoljniji ponuđač treba se zapitati koliko će se novca pronevjeriti putem katastrofalnog zakona o javnoj nabavi i izgubiti ljudskih života.

        Odgovornost kao misaona imenica
Iako postoji, na papiru doduše, strategija borbe protiv korupcije, ona se ne provodi na svim nivoima. Uvijek zastane, ne znam zašto kada se dođe do politike iako je ona zapravo leglo korupcije. Bavljenje politikom se svodi samo na stjecanje zastupničkog imuniteta i povlastice koje se steknu obavljanjem preplaćenog posla bez ikakve odgovornosti. Još kada uspiješ uvući u državna poduzeća nešto svojih zemljaka i rođaka te zaslužnih povratnika iz iseljeništva, misija je ispunjena. Ostatak vremena se svodi na osveti prema biračkom tijelu kojem će biti ispostavljen račun neodgovorne vladavine. Sada treba vidjeti hoće li samo kao žrtve pasti trenutačno optuženi za tragediju ili će se ići do kraja te ispitati i odgovornost barba Luke na čiju je preporuku zaposlen nestručan čovjek, kao i ministra koji ga je potvrdio. Ne čudim se ljudima iz HDZ-a, oni su usavršili zemljački i stranački ključ prilikom postavljanja ljudi na odgovorne položaje. Više se čudim koalicijskim partnerima (HSS, HSLS, manjine) kojima je cilj grčevito održavanje u foteljama. Lorraine Bodet (33), Petra Radić (19), Mirna Rogan (70), Krešimir Trajbar (55), Domagoj Alvir (21), Emil Gaj Andrić (54) su za njih samo kolateralne žrtve jednog nakaradnog političkog sustava premreženog nepotizmom i korupcijom. I otvoreno ih boli klinac za tuđe živote jer se ne radi o njima dragim osoba.
zbogompameti @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, kolovoz 15, 2009
    Nakon manje od dva sata sna, budilica me prizvala u stvarnost. Poput robota sa unaprijed zadanim operacijama, ustajem na lijevu nogu ubacujući sendviče u mikrovalnu. Slijedi tuširanje, oblačenje, posljednje provjere opreme i polazak na put. Veliki je dan, konačno ću uživo u Hrvatskoj slušati glazbenike koje slušam više od četvrt stoljeća. Bono Vox i ekipa su konačno došli do Zagreba, a ja sam samo jedan koji će hodočastiti njihov koncert.

    Do željezničkog kolodvora kraj mene je proletilo hrpa kola iz kojih je treštila narodnjačka glazba. Jedini otpor ovom trendu je stavljanje sluški na uši. Prvi problemi, zaboravio sam sluške iako na memorijskoj kartici mobitela imam mjuze za jedan prekooceanski let. Opsovao sam u sebi vlastitu zaboravnost i ljutnju prebacio na ljude koji Osijek pretvaraju u palanku. Nekako sam došao do kolodvora te ušao u vagon koji je po običaju previše pothlađen da se u njemu može ubiti oko. Ne bi bilo dobro pojaviti se u crnoj kronici kao osoba koja je usred ljeta umrla od zime. U Zagrebu me dočekalo prekrasno vrijeme i jedino što mi je preostalo jest traženje kafića za prvu od mnogobrojnih kavica koje će me održati budnim. Nakon toga sam malo švrljao oko centra grada koji je bio sav u znaku U2. Nije bilo kafića koji nije puštao njihovu glazbu. Nakon toga odlazim pred sjever Maksimira. Gužva, broj prepoznatih jezika kojima se govorilo je otprilike jednak onom prilikom gradnje Babilonske kule. Svako malo se čulo "tikets, tikets". Tapkaroša kao u nedovršenoj priči. Pitam za cijenu. Prije nego sam dobio odgovor, morao sam čuti razne izlike u kojima su glavne uloge uglavnom imale sestre. Te je sestra bolesna, slomila nogu, nije se oporavila od udaje pa do menstrualnih tegoba. Stekao sam utisak kako ove noći u Zagrebu neće biti izlazaka za sestre. Tapkaroši nisu spuštali cijene, a ja sam uživao besplatno ih zajebavati.

    Došlo je vrijeme ulaska na stadion. Bojali smo se kako ćemo biti predaleko od bine ali nije bilo tako. Na njoj su bili The Hoursi, band koji sam tek informativno preslušao. Bili su solidni, više sam gledao Kandžu, skroz naskroz otvorenu binu sa moćnim video zidom. The Hoursi su odradili svoje i dobili zasluženi aplauz. Pauza je iskorištena za napajanje pivom do kojeg se trebalo probiti. Tada su svoj nastup započeli Snow Patrol. Nakon njihovih pet albuma, prvi put ih slušam uživo. Ne da su odsvirali nego mi je nejasno kako jedna takva koncertna atrakcija još uvijek mora nastupati kao predgrupa. Svirka je bila vrhunska i prvi puta sam osjetio ozvučenje Kandže. Prejebeno dobro, zvuk me tukao u ramena. Snow Patrol su svoj posao odradili više nego dobro i zasluženo dobili pljesak. Nakon njih je nastupila pauza od nekih pedeset minuta u kojoj se stadion napunio i doći do piva se činilo poput nemoguće misije. 21 sat je prošao, a Bono i ekipa još nisu izlazili. Na stajanju je počeo huk, tribine su radile olu. I tada su na scenu stupili kraljevi. Gomile cura na ramenima, ruke u zraku sa fotićima i mobitelima euforično su pozdravili ekipu. Krenuli su žestoko, kolopletom od četiri pjesme sa novog albuma. Publika je izazov odmah prihvatila, ja sam ponovno bio u svojim osamnaestim godinama. Pauze između pjesama kratke, rafalno su išle jedna za drugom. Bono je malo pričao hrvatski, nakon Stay nije znao što reći i rekao "glasni l-judi" na naše opće zadovoljstvo. Malo smo, dva puta čestitali rođendan jednom od najboljih živućih gitarista današnjice, Edge-u. Kao da je znao tajming, Bono i ekipa su ispalili Sunday Bloody Sunday i Pride (In the name of love). Vjerujem kako smo tada svojim pjevanjem pobijedili famozni razglas, sam Bono je razvukao osmijeh od uha do uha izgovarajući jednu riječ: Awesome. Uslijedile su ostale uspješnice, zborni Walk On sa slikama mijanmarske mučenice Aung San Suu Kyi. Slijedila je vrlo kratka pauza prije bisa, obraćanje nobelovca Desmonda Tutua i završetak sa Moment of surrender.

    Možda sam previše očekivao, nisam čuo i one fosilne stvari poput I will follow, ElectricCo, 40, Gloria (Party Girl), Bad, Angel of Harlem, Desire, Misterious Ways ali koncertno scenski spektakl je bio fenomenalan i pamtit ću ga do kraja života. U2 je ponovno pomaknuo granice koncertnog nastupa postavljajući standarde koje će rijetko tko nadmašiti. Ipak su trideset godina skupa, energije im ne nedostaje, možda bi malo Bono trebao ojačati glasnice koje su pukle u zadnjoj četvrtini mada nije imalo nikakav utjecaj na doživljeno. Nakon doživljaja je samo trebalo vratiti se kući. Sada više nisam imao 18 godina, već osamdeset. Jedini dijelovi tijela koji me nisu boljeli su kosa i nokti. Ne znam što je sa ljudima koje sam nagazio skačući skoro cijelo vrijeme. Tješio sam se činjenicom kako će sve proći, a Bono pokazati svome prijatelju Springsteenu mjesto gdje žive "glasni l-judi".
zbogompameti @ 08:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, srpanj 31, 2009
Jučer smo  bili svjedoci srcedrapateljnog ispada naše premijerke jer se uvrijedila natpisom na majici snimatelja firme koja ima ugovor sa RTL-om. Bio je to klasičan izraz svemoći hrvatskih političkih struktura jer nakon toga je RTL raskinuo ugovor sa snimateljevom firmom. Ovaj nam slučaj dovoljno govori koliko Vlada voli kritiku javnosti. Solidarizirajmo se sa snimateljem. Predlažem dan na mail adresu predsjednik@vlada.hr uputite ljubavnu poruku sa majice u hrvatskom izvorniku: Ne jebem, Vlada me jebe svaki dan. Bilježim se sa trovanjem.

Ja sam se na kraju poruke i potpisao punim imenom i prezimenom. Ovo ostavljam svakom pojedincu na izbor. Također, bilo bi dobro pokrenuti Facebook grupu sa nazivom "Ne jebem, Vlada me jebe svaki dan". Ja sam  nepismen što se tiče mogućnosti Facebooka. Unaprijed zahvalan.
zbogompameti @ 07:18 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare